Ja vam na to pitanje necu dati odgovor kakav biste mozda ocekivali; precizna uputstva i slicno, a pretpostavlljam da se nakon potrage za tim odgovorom osjecate zbunjeno i izgubljeno.Jedni savjetuju proteinski sejk prije treninga, drugi poslije, a treci i prije i poslije, pa onda vremenski razmaci, kolicine i sta sve ne jos, tu nema cega nema i nije ni cudo kada se covjek nade u nedoumici, pogotovo ako je nov svemu tome.
Sad, nisam sklon da mislim kako su svi ti savjetodavci zli i jednostavno pokusavaju da nas pridobiju na svoju stranu i zaista vjerujem da se do vecine tih zakljucaka doslo iskustvenim i naucnim putem, ali otkuda onda sva ta neslaganja? Odgovor mora da lezi u nasim sirokim individualnim razlicitostima, dakle vrlo jednostavno; sta je dobro za mene nemora obavezno da znaci da je dobro i za tebe. Pa, kako onda da znamo sta je najbolje za nas?
Ne znam reci kroz koliko vremena tacno, ali covjek je definitivno postao neosjetljiv na sebe samog i sve drugo stavlja ispred sebe. Prije primjetimo kada nesto nije uredu sa nasim PCom ili autom ili bilo cim drugim, nego sa nama. Neki moji prijatelji osjete kada naspu losiji benzin u svoj automobil, dok, kada su oni u pitanju, nalaze se u potpunom mraku. Bol u nasim ledima pojavi se tek nakon sto ih lose tretiramo, tako je otprilike i sa nasom gojaznoscu; jednostavno ne osluskujemo svoje tijelo, svoj hram. Pa iako je fraza; "biti u kontaktu sa samim sobom", vec pomalo istrosena, ona ipak zlata vrijedi. Za pocetak postavljajmo si pitanja, da li sam gladan ili sit, kako postupam prema sebi itd...
Moja preporuka je da uvjek imate pripremljen proteinski sejk u vasem frizideru, da vam je dostupan u svako doba kada osjetite potrebu za njim pa makar i u pola noci i nemojte brinuti za kolicinu dok god radite ono sto vam vase tijelo nalaze. Pa ipak oni koji su vec povecali toleranciju na hranu, konzumirajuci velike obroke,moraju jos vise obratiti paznju i slusati svoje unutrasnje Ja, i jos stosta ali moram nesto ostaviti za iduci put.
petak, 22. lipnja 2012.
srijeda, 20. lipnja 2012.
dosadne zablude
Proteinski suplementi nisu isto sto su steroidi i anabolici, a vecina ljudi stavlja ih u isti kos. Dosta sam citao o svemu tome ali ipak ne mogu reci da ZNAM sta je bilo koje od toga, pa ipak znam ono sto nije. Proteini u prehraeni nisu stetni, (mada neki pisu kako oni izazivaju depresiju, sto je meni licno smijesno) bilo da se konzumiraju putem suplemenata (preparata), ili kroz ishranu obogacenu njima. Naime oni sadrze esencijalne i neesencijalne aminokiseline neophodne kako za ljude tako i za sva ziva bica koja se, reci cu jos samo toliko,sastoje uglavnom od proteina. To su neke opstepoznate stvari koje ne treba posebno dokazivati.
Naravno, nema nikakvih zabluda kada je rijec o konzumiranju putem hrane, stavise svi mi skoro redovno jedemo namirnice bogate proteinima kao sto su mlijeko i mlijecne preradevine, jaja, meso, ribu, soju itd, dok vegani i makrobioticari imaju svoje izvore meni nepoznate. Dakle tu ,mozemo reci, vlada koncenzus omnium, dok, sa druge strane, kada se radi o suplementima jos uvjek smo u srednjem vijeku.
Zasto je to tako, moje misljenje je da ljudi, ukoliko nisu licno zainteresovani, su skloniji generalizaciji i konkretizaciji stvari koje su same po sebi slozenije i zahtijevaju da se poblize pogledaju i razmotre kako bi se mogle ispravno shvatiti. Medutim zakljucci se donose bez ikakvog znanja niti aktivnog ucesca u pojedinom segmentu, skoro po defoltu, da prema onome sto cujemo prvo, vrednujemo sve ostalo iz tog domena. Tako se i ovdje desilo da kad su uocene lose ili bolje reci katastrofalne posljedice kod korisnika svakojakih suplemenata, proteini su ni krivi ni duzni, dospjeli na crnu listu prosjecnog covjeka. Opet mnogi od tih istih ljudi, uzimaju te iste sumnjive preparate u vidu pilula za mrsavljenje, potpuno nesvjesni svojih oprecnosti. Stvari su time jos gore sto danasnji potrosac kada svojim novcem placa za nesto, onda od toga ocekuje brzinu i efikasnost, pa su zbog toga, a i zbog sve vece konkurencije na trzistu neki proizvodaci doista skloni da podmecu razne hemikalije tvrdeci kako su to tradicionalni i prirodni elementi.
Ali da se vratimo proteinima. U prodaji sam uglavnom susretao proteine soje, jaja i mlijeka, te surutke koja nastaje od mlijeka. Za proteine surutke se smatra da su najkvalitetniji i najprobavljiviji sto ja empirijski mogu da potvrdim. Medutim ima mnogo zabluda kada je o samoj surutki rijec, pripisuju joj se karakteristike koje ona nema, kao npr da je puna proteina. Prema raznim navodima procenat proteina surutke od ukupnih proteina mlijeka je oko 20% i prema tome nemoze biti vise proteina u litri surutke nego sto ih ima u litri mlijeka. Smijesno mi je sto ovo pisem ali toliko ljudi pogresno shvata da sam jednostavno morao da dam objasnjenje.
Ako pogledate na flasi surutke pise da sadrzi 1% proteina na 100ml i to je, vise manje, to, pa sad racunajmo dalje, ako zelite da unesete dnevnu dozu visoko kvalitetnih proteina pijuci surutku a znajuci da vam je na kilogram tjelesne tezine potrebno najmanje 2 grama, a prosjecan ste muskarac koji ima 75kg, to znaci da treba da popijete 15 litara surutke dnevno i to su napominjem minimalni okviri, pa vi izvolite. Za one koji neznaju prodaje se pod nazivom "Whey protein", a mislim da vam je jasno zasto je toliko skup, dok mi kao sto nam dolikuje, ogromnu vecinu svoje surutke prosipamo i tek jedan mali dio biva iskoristen. Jos cu napomenuti da svakako obratite paznju na proizvodaca i kupujete iskljucivo od onih kojima vjerujete.
Naravno, nema nikakvih zabluda kada je rijec o konzumiranju putem hrane, stavise svi mi skoro redovno jedemo namirnice bogate proteinima kao sto su mlijeko i mlijecne preradevine, jaja, meso, ribu, soju itd, dok vegani i makrobioticari imaju svoje izvore meni nepoznate. Dakle tu ,mozemo reci, vlada koncenzus omnium, dok, sa druge strane, kada se radi o suplementima jos uvjek smo u srednjem vijeku.
Zasto je to tako, moje misljenje je da ljudi, ukoliko nisu licno zainteresovani, su skloniji generalizaciji i konkretizaciji stvari koje su same po sebi slozenije i zahtijevaju da se poblize pogledaju i razmotre kako bi se mogle ispravno shvatiti. Medutim zakljucci se donose bez ikakvog znanja niti aktivnog ucesca u pojedinom segmentu, skoro po defoltu, da prema onome sto cujemo prvo, vrednujemo sve ostalo iz tog domena. Tako se i ovdje desilo da kad su uocene lose ili bolje reci katastrofalne posljedice kod korisnika svakojakih suplemenata, proteini su ni krivi ni duzni, dospjeli na crnu listu prosjecnog covjeka. Opet mnogi od tih istih ljudi, uzimaju te iste sumnjive preparate u vidu pilula za mrsavljenje, potpuno nesvjesni svojih oprecnosti. Stvari su time jos gore sto danasnji potrosac kada svojim novcem placa za nesto, onda od toga ocekuje brzinu i efikasnost, pa su zbog toga, a i zbog sve vece konkurencije na trzistu neki proizvodaci doista skloni da podmecu razne hemikalije tvrdeci kako su to tradicionalni i prirodni elementi.
Ali da se vratimo proteinima. U prodaji sam uglavnom susretao proteine soje, jaja i mlijeka, te surutke koja nastaje od mlijeka. Za proteine surutke se smatra da su najkvalitetniji i najprobavljiviji sto ja empirijski mogu da potvrdim. Medutim ima mnogo zabluda kada je o samoj surutki rijec, pripisuju joj se karakteristike koje ona nema, kao npr da je puna proteina. Prema raznim navodima procenat proteina surutke od ukupnih proteina mlijeka je oko 20% i prema tome nemoze biti vise proteina u litri surutke nego sto ih ima u litri mlijeka. Smijesno mi je sto ovo pisem ali toliko ljudi pogresno shvata da sam jednostavno morao da dam objasnjenje.
Ako pogledate na flasi surutke pise da sadrzi 1% proteina na 100ml i to je, vise manje, to, pa sad racunajmo dalje, ako zelite da unesete dnevnu dozu visoko kvalitetnih proteina pijuci surutku a znajuci da vam je na kilogram tjelesne tezine potrebno najmanje 2 grama, a prosjecan ste muskarac koji ima 75kg, to znaci da treba da popijete 15 litara surutke dnevno i to su napominjem minimalni okviri, pa vi izvolite. Za one koji neznaju prodaje se pod nazivom "Whey protein", a mislim da vam je jasno zasto je toliko skup, dok mi kao sto nam dolikuje, ogromnu vecinu svoje surutke prosipamo i tek jedan mali dio biva iskoristen. Jos cu napomenuti da svakako obratite paznju na proizvodaca i kupujete iskljucivo od onih kojima vjerujete.
Pretplati se na:
Komentari (Atom)